Radio stanice - izaberi

Online

We have 7 guests online
Home
Dobra jela - tajne su otkrivene
Češke knedle sa šljivama

 

Potrebno:
500 gr šljiva
2 jaja
2 kašike putra
500 gr brašna
500 gr kuhanog krompira
2 kašike šećera
kašičica cimeta
120 gr mrvica od hljeba

Priprema:
Umutimo maslac, jaja, malo soli, brašno i krompir. Tijesto razvaljamo na dasci do jednog centimetra i sječemo kvadrate od 7 centimetara. Na svaki kvadrat stavljamo po jednu šljivu bez koštice ispunjenu šećerom. Slijepimo krajeve i dlanovima napravimo knedlice.

Pripremimo usoljenu kipuću vodu i spuštamo kedle i kuhamo oko desetak minuta dok ne isplivaju na površinu. Knedle zatim ocjedimo i uvaljamo u mrvice od hljeba koje smo prethodno malo propržili na putru. Redamo u zdjelu i pošećerimo.

 
Japanska kuhinja - Tajna dugovečnosti

 

 

Ako želite da budete dugovečni onda je potrebno da pređete na japansku kuhinju, jer je zdrava, lagana, niskokalorična, ne deblja te koristi samo najsvježije sastojke, posebno povrće, sojine proizvode, ribu, alge i plodove mora. Tu ćemo napomenuti da Japanci ne koriste so i to dodatno ojačava kardiovaskularni sistem. U Japanu je jako mali broj ljudi koji su sa viškom kilograma ili pretio. Zbog svih tih nabrojanih karakteristika japanska kuhinja je svjetski cijenjena.

 "Zemlja izlazećeg sunca" je za nešto više od sto godina iz feudalne zajednice, relativno izolovane od ostatka sveta, izrasla u savremenu industrijsku zemlju koja se smatra jednom od glavnih ekonomskih sila sveta.

Japanska kuhinja favorizuje blage ukuse i ne koristi puno začina ni masti. Hrana se kuha, prži ili sprema na žaru ili pari s dodatkom sojina ili susamova ulja, dok su povrće, riba i riža su osnovni sastojci japanske kuhinje. Odmah iza njih dolazi tijesto, uglavnom rezanci svih oblika, širina i dužina, napravljenih od najrazličitijih vrsta brašna. A zanimljivo je koliko je zapravo špagete lakše jesti štapićima. Dok čekaju prevoz metroom, Japanci motaju štapićima špagete sa nekim prelivom koje su kupili u obližnjem kiosku, zajedno sa štapićima za jednu upotrebu, radeći to sa istom jednostavnošću kojom mi jedemo pljeskavicu čekajući naš prevoz. 

Makoto Nagano rođen je1972. godine u Kitakata, Miyazaki poznat kao "najjači ribar na svijetu". On je komercijalna ribar i kapetan broda, ali poznat je i kao muzičar. Redovno se vidi na japanskom televizijskom showu "Sasuke Ninja ratnici" gdje je"najveća zvijezda". Fizičku građu, izdržljivost i snagu duguje konzumiranju ribljih jela. Japanci dosta drže do svoje tradicije I kulture tako ćete prije jela, u većini restorana dobiti vreo peškir ili vlažnu maramicu u kesici. To služi da se obrišu ruke pre jela (ne posle). Smatra se nekulturnim da se s njim briše lice ili bilo koji drugi deo tela osim ruku.

Fugu je skup delikates, a restorani u kojima se služi su neki od najboljih u Japanu. U restoranu jedan obrok košta 76 funti. Ono što mušterije plaćaju je sigurnost koju imaju kada jedu kod njega. Ako se pažljivo ne pripremi "fugu" usmrćuje u roku od nekoliko minuta. U japanu se izdaju specijalne dozvole majstorima osposobljenim za spremanje "fugu" ribe.

Gejša je žena, koji proučava drevne umjetnosti i japanski ples i muziku. Uspješna gejša mora biti graciozna, šarmantna, obrazovana, duhovita i lijepa. Osim toga treba znati pjevati, plesati, slikarstvo, kaligrafiju, ceremoniju čaja i mora znati svirati šamisen, ručni bubanj, flautu i druge muzičke instrumente. Mora znati razgovarati o aktuelnim društvenim događanjima, i posjedovati znanja o književnosti. Obuka tradicionalno počinje sa šest godina, šest mjeseci i šest dana. Ali to je sada moguće u dobi od 16 godina i obično traje pet godina. Gejše obično nastupaju kod proslava ili skupova, te u čajnim-kućama ili tradicionalnim japanskim restoranima. Rezervacije se mogu ugovoriti u kenban, odnosno u "gejša agenciji", koja organizira događaje i upravlja rasporedom za nastup i trening. 

Suši su valkasto oblikovani zalogaji pirinča pomešanog sa najrazličitijim sastojcima, umotani u neku od mnogobrojnih vrsta morskih trava, koje su tipični sastojak japanske kuhinje. Sukijaki je tehnika pripremanja mesa na stolu i u japanu je postao posebno popularan u XIX veku, u vrijeme jedne široke akcije popularizacije mesa zbog njegove velike hranjve vrednosti. A veoma je važno u japanskoj kuhinji da vreme od pripreme do posluživanja jela bude svedeno na minimum.

Od začina se u japanskoj kuhinji dosta koristi limunska trava, zatim ginger, mljeven i svjež, također chili, bilo u svježem stanju ili suh,a imaju i jedan začin sličan bosiljku, samo nešto blaži. Dosta se koristi korijandar i mladi luk. 

 
Donburi

 

 Potrebno:
350 gr riže
2 šolje bistre supe
400 gr kuvanog ili pečenog mesa
100 ml soja-sosa
100 ml kvalitetnog bijelog vina
kašika šećera
6 jaja
200 gr sjeckanog mladog luka

Priprema:

Skuvamo rižu. U dubljoj tavi grijemo mješavinu supe, soja-sosa, vina i šećera, i kada provri u njoj propirjamo usitnjeno meso i luk. Zatim dodamo jaja koja smo prethodno umutili i kuvamo još par minuta. Začinimo i prelijemo preko već kuvane riže.

 
Autohtona srpska jela

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U srednjevjekovnoj Srbiji jela su se dva obroka i ta jela su bila zdravija jer su se spremala na vodi. Stara srpska legenda kaže da se u vrijeme Dušanovog carstva, u 14. vijeku, na srpskom carskom dvoru jelo zlatnim kašikama i viljuškama. Tada se srpska srednjevjekovna kuhinja sastojala pretežno od mlijeka i mlječnih proizvoda i povrća. Bogati su jeli hljeb od pšenice, a siromašni od zobi i žita. Najčešće se jela divljač, dok je sa druge strane stoka čuvana za upotrebu u poljoprivredi. Kasnije je prodro uticaj Zapada i uveden je doručak. Poznata jela koja možemo da opišemo kao autohtona su čačanski uštipci, gibanica, punjeno pile u gnezdu, kosački ražnjići, seosko meso, vitaminska salata, kruške u vinu, cicvara. 

Knez Miloš je bio ljubitelj bijelih bubrega i oni su mu služili kao afrodizijak i smatrao je da blagotvnorno djeluju na njegovu muškost. 

Mnoga jela koja nisu originalno srpska ona su to postala svojim jedinstvenim ukusom i na jelovniku restorana se nalaze u ponudi srpskih jela. Pored sarme, bureka i ćevapa, obavezno možete naći u ponudi autohtnoih jela i kačamak, poparu, proju, čorbast pasulj, prebranac, pihtije, mućkalicu, paprikaš, pljeskavicu, teleću glavu u škembetu, gulaš, đuveč, karađorđevu šniclu i musaku.

Tradicionalna srpska vecera ima nezaboravan ukus mesa s roštilja i povrca, uz nju se pije veoma jako nacionalno alkoholno piće rakija.



 
«StartPrev123456789NextEnd»

Page 6 of 9

Facebook

Copyright © 2014 Dobra jela. All Rights Reserved.
Joomla! is Free Software released under the GNU/GPL License. Best free joomla themes
Best free joomla themes made by Lonex.